Natječaj za spomen obilježje žrtvama holokausta. Kao oblikovno rješenje koje će na najbolji mogući način odati počast žrtvama holokausta izabran je podsjetnik na ono čime se najzornije ocrtava sva jezivost nacističke ideologije i neljudskog postupanja prema žrtvama – reduciranje osobe na simbol, broj, tetoviranje zatvoreničkog broja na podlakticu, žigosanje čovjeka poput životinje, skrnavljenje ljudskog tijela, potpuna dehumanizacija čovjeka, pretvaranje ljudskog života u broj u spisu.
„Brojeve“ se stavlja u odgovarajuću perspektivu kako bi se nagnalo promatrača da u njima prepozna ljude, žrtve u koloni koja se proteže prema željeznici.
„Brojevi“ nisu industrijski proizvod, nije riječ o gotovom fontu, već su ručno rađeni, autentični, rukom oblikovani – da postanu organska forma. Svaki je ponešto drugačiji, kao što smo i mi ljudi međusobno različiti. I, što je osobito bitno, smješteni su u centar grada, na samom sjecištu prometnih putova. Pješački putovi ih ne zaobilaze, već prolaze uz njih i kroz njih. „Brojevi“ se tako suživljuju sa svojim gradom i njegovim građanima. Ulaze u naš životni prostor i u naše živote. Ne dopuštaju da ih zametnemo u nekom memorijalnom centru, da ih zaboravimo. Oni su tu, tik uz nas, i podsjećaju na svoje stradanje. Upozoravaju nas da se takvo što nikada ne ponovi.